Nakon poduže, gotovo 33 godine duge stanke, na lupoglavskim ulicama ponovo su 14. veljače 2018. godine obnovljeni narodni običaji vezani uz kršćanski spomendan – Pepelnicu ili u narodu prepoznatu kao Čistu srijedu. Običaje su prikazali članovi KUD-a Ogranak seljačke sloge Lupoglav.

 

Pepelnica ili Čista srijeda je kršćanski spomendan kojim započinje korizma. Slavi se 40 dana prije Uskrsa, ne računajući nedjelje i predstavlja dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta.

Na blagdan  Pepelnice, svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: „ Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti. ( latinski: „Memento  homo, qula pulvis es, et in pulveren reveteris.“  ili „ Obratite se i vjerujte Evanđelju!“)

Post na Pepelnicu i Veliki petak odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina.

Inače, pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja  svetom vodom i kadi tamjanom. Pepelnica je pomični spomendan, pa nije svake godine istog datuma.

Od davnina  poklade ( fašnik, fašejnek, fašnek, fašnjak, mačkare ili karneval) i pepelnica imaju značajnu ulogu u godišnjem ciklusu narodnih običaja. Poklade su se osobito razvile u srednjem vijeku, a potječu od rimskih Saturnalija, te pripadaju kultu ženske plodnosti. U ovom daljnjem tekstu zadržat ćemo se samo na pepelničkim običajima.

Pepelnički običaji u Lupoglavu, selu 33,5 km udaljenog od središta Zagreba, sa današnjih oko 1200 stanovnika, a samo naselje se proteže na površini od 25,38 km2, odavno su duboko utkani u seljački mentalitet lupoglavskih obitelji. Starinski pokladni običaji u lupoglavskom kraju obuhvaćaju nekoliko osnovnih obilježja: prerušavanje i obilazak maskirne  skupine koja imaj zadaću i poruku istjerivanja više mjesečne zime, pod maskama i bukom, a pri tome istodobno pjevaju i plešu za bolji rast usjeva.

U skupini se nalazi između 15 do 30 maskirnih osoba. Maskira se svatko , bez obzira na dob, spol ili društveni status, u želji da maskom prikrije ili privremeno pritaji izgled lica i zamijeni drugim licem koje izaziva strahopoštovanje, užas, smijeh, divljanje i sl.

Dakle, može se reći da se nositelj maske identificira s onim što ili koga maska predstavlja. Maska je zapravo taj netko tko ovlada čovjekom, daje mu nadahnuće ili naloge za akciju, simboličnu ili realnu. Lupoglavske maske nastavak su izgleda od pradavnih vremena. One su zapravo sredstvo zaštite od  uroka, zlih duhova i osobni rekvizit svakog pojedinca tijekom pepelničkog obreda. U višestoljetnoj tradiciji oblikovanja maski, može se slobodno reći da su one imale i imaju obilježja životinjskih glava, nadalje one poprimaju oblike duhova,  demona, božanstava , predaka, poglavica, kraljeva, sirotinje, političara, cigana –koritaša s medvjedom na lancu, likovi trudnica, dimnjačara, barjaktara, svatovskih časnika s mladencima, likovi ratnika, princeza, osoba s tjelesnim nedostacima ( grbavci, jednooki, patuljci, porodi, sprovodi, svadbe. i .t.d..) Same maske izrađuju se od različitih materijala , u kombinaciji jednog i više, pa tako u maskama susrećemo: drvo, perje, vlakno, platno, kožu, metal, plastiku.

Maskirna skupina u obilasku sela, koristi se različitim rekvizitima i oruđima, najčešće iz upotrebe seljačkih domaćinstava. Tako da kod lupoglavskih pepelničara, osnovno je oruđe zaprežni plug s jornicama za oranje. Sama izrada pluga s jornicama može biti od drveta okovanog željezom, ili u cijelosti izrađen od željeza. Sam oblik pluga i jornica, zadržao je svoj osnovni oblik iz razdoblja od 1700. do 1950. godine, od kada se zapravo više takvi plugovi ne proizvode, obzirom na motorizaciju poljoprivrede , koja je zahvatila i lupoglavske seljake. Plug s jornicama  vuče 4 do 6  mladića , koji su međusobno povezani lancima i užadima. Na tijelu i glavi nose maske, a oko vrata zvonca koja su tijekom ljetne ispaše nosili konji i krave lupoglavskih seljaka. Uz posadu tako zvanih 4 do 6 konja, nalazi se glavni vođa zaprege koji rukovodi smjerovima kretanja zaprege, uz povike : hod, bista, ve, ajde, i pri tome pucketa konjskim-kolskim bićem kao alatom za brži hod zaprege ili zbog kažnjavanja neposluha pojedinca iz zaprege. Uz glavnog vođu zaprege, uz sami plug nalazi se meštar od pluga koji drži plug sa dvije ruke, i isti usmjerava za pravljenje orne brazde, koja mora biti pravilna i duboka. Uz prije navedene maskirne osobe, uz skupinu ide i još nekoliko osoba, a čiji broj varira od samog interesa učestvovanja u skupini, pa do uvjeta vremenskih prilika, koje u to doba godine znaju biti vrlo hladne i oborinski izdašne.

U preostale maskirne osobe mogu se ubrojiti: 2 do 4 pepelničara koji nose košare ispletene od pruća i šiblja ili platnene vreće, u  koje od seljana  prikupljaju jaja, sir, špek, šunku, grah, domače kolače, pšenicu, kukuruz, zob; 1 do 2 pepelničara  barinoša, koji nose drvene bačvice ( lagviće)  u koje prikupljaju domaće vino;  jednog pepelničara barjaktara koji predvodi kolonu s barjakom izrađenim od ženskih rubaca za pokrivanje glave, zavezanih na tri metra dugačkih drveni prut; do tri pepelničara koji svojim nepredvidivim dosjetkama , pravljenjem nereda, vikom i bukom  te ne primjerenim oponašanjem različitih sfera seljačkog života, zabavljaju samu maskirnu skupinu kao i okolno stanovništvo uz kojeg skupina prolazi; jednog pepelničara koji vuče granu trna dugačku do tri metra, te po jednog pepelničara koji nosi bijelu torbu izrađenu od domaćeg platna, a u njoj se nalazi pepeo; u grupi može sudjelovati još osoba koje svojim pojavljivanjem  i maskiranjem pokazuju određenu društvenu ili osobnu anomaliju. Tu mogu biti: pepelničari: sa sjekirom, motikom, pilom, ručnom kosom, drvenim grabljama, pepelničari svadbari, pepelničari sprovoda, pepelničari  rođenja, i tome slično.

Sama skupina vrši pripreme nekoliko dana prije samog dana Pepelnice, gdje se izrađuju maske, priprema oprema i oruđe, određuje vrijeme polaska, pravac kretanja i završno mjesto obilaska skupine.

Maskirna skupina obilazi seoske ulice, i pri tome ulazi u seoska dvorišta i  zaorava plugom brazdu u seoskom dvorištu dužine 2  do 10 metara, zavisno od vrste dvorišnog terena, kao i blagonaklonosti i darovitosti seljaka  naspram  skupine koja ga je posjetila. Onaj domaćin koji daje više darova koje prikupljaju pepelničari u pravilu dobije manju brazdu, a oni koji nisu skloni davanju i darivanju kao kaznu dobivaju dugačku i duboku brazdu, koju domaćin može tek dolaskom ljeta posve poravnati i sanirati.

Po zaoravanju brazde, u brazdu pepelničar  sipa pepeo iz lanene torbe, dok drugi pepelničar kroz brazdu vuče prije rečeni trn, a što sve skupa ima poruku da će na taj način biti dobra seljačka godina, plodna i puna bogata  uroda.

U pravilu  seljački gazde darivaju  pepelničare , nude  ih pićem, kolačima te davaju  u košare seljačke urode, koje  pepelničari sakupljaju , da bi ih potom unovčili i sa tim novcima organizirali seljačku zabavu, uz muziku i ples na koji su  pozvani svi žitelji Lupoglava. Obično se seljačka zabava organizira prve naredne subote ili nedjelje  u vatrogasnom domu Lupoglav.

I tako je to bilo ponovo i 14. veljače 2018.g. u Lupoglavu, gdje su članovi KUD-a Ogranak seljačke sloge Lupoglav, nakon 33 – godišnje stanke obnovili pepelničarske običaje Lupoglava, obišli selo i seljačka dvorišta, zaorali brazde, posuli ih pepelom i razrahlili  trnom, te još jednom pokazali i dokazali da duh i tradicija nikad ne umiru, kada se junačka i vrijedna srca slože. Poželimo pepelničarima i njihovim domaćinima još puno takvih pepelničarskih dana, da pjesmom, plesom, brazdom i pepelom očuvaju lupoglavsku tradiciju na radost i veselje sadašnjih i budućih naraštaja Lupoglava, okolice i cijele nam domovine Hrvatske.

 

Piše: dr.sc. Zvonko Novosel-Dolnjak

Foto: Nenad Haleuš Mali

 

lupoglav1.jpg lupoglav10.jpg lupoglav11.jpg lupoglav12.jpg lupoglav13.jpg lupoglav14.jpg lupoglav2.jpg lupoglav3.jpg lupoglav4.jpg lupoglav5.jpg lupoglav6.jpg lupoglav7.jpg lupoglav8.jpg lupoglav9.jpg