Mali DVD na rubu Općine Rugvica stvorio si je respektabilno ime na vatrogasnoj sceni posljednjih mjeseci ostvarivši zavidne rezultate.

Sop Hrušćica postala je prepoznatljiva kao jedna od rezultatski najboljih DVD-a na području Rugvice, a ponajviše nakon osvojenog 1. mjesta na županijskom natjecanju Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije u Klinča Selu. DVD Sop-Hrušćica svoje rezultate pripisuje radu s djecom, ulaganjem u njih te osmišljavanjem programa kojim zadržavaju djecu i nude im puno više od klasičnog vatrogastva.

U opsežnijem razgovoru sa zapovjednikom Josipom Šuljom i zamjenikom zapovjednika te trenerom Tomislavom Mayerom Kraljem saznali smo pozadinu priče o uspjesima DVD-a te o djeci, treninzima, problemima vatrogastva u Sop Hrušćici i njegovoj budućnosti.

Koji su to novitete koje ste uveli u radu s djecom?

TMK: Pokrenute su kompletne učionice i radionice, što nitko osim nas nema. Zastupljeni su svi predmeti. Apsolutno sve što tu djecu zanima, a da nije samo vatrogastvo. Imamo projekt o vodi, o šumskim požarima, o štetnosti šumskih požara i o vatrogastvu, a između ostalog i keramičarsko-kiparsku radionicu koju vodi profesor Bešlija u suradnji sa školom. Imamo zeleno svjetlo od Munđera kao ravnatelja škole.

JŠ: I podršku lokalne zajednice, mjesnog odbora gospođe Nade Šeremet.

Kako se rodila ideja o pokretanju programa za djecu?

TMK: Najveći problem svih DVD-a je djecu zadržati. To je preko ljeta upitno, ali preko zime ništa. Tada neka djeca odu na Taekwondo, hrvanje itd. Čim se zamrzne, staviš ključ u bravu, gubiš članove. Djeca su svaki dan trenirala do čak tri sata. Mogu reći kako treninzi na profesionalnoj razini ne traju toliko te nisu tog tipa, kao oni koje sam odradio s djecom.

Što će biti s programom za djecu tijekom zimskim mjeseci?

JŠ: Oni će se odvijati tijekom jeseni, zime i proljeća, kada ponovno počinju intenzivni treninzi, a kupovi počinju u travnju.

Što je bilo ključno za zadržati djecu – vaš program ili još nešto?

TMK: To je teško pitanje. Zadržali smo ih krijesom. Napravili smo krijes, razvukli smo s hidranta cijev i dali smo im naše interventne kacige i  oni su kasnije zalijevali. Od tog krijesa je sve krenulo.

JŠ: Jednostavno, uložili smo u promociju po pitanju vatrogastva. Tu je krijes i vađenje opreme van. Većinom je krenulo od klinaca nas koji smo u DVD-u, roditelja. Kasnije su dolazili prijatelji. Teško je nekog nagovoriti, treba osobno doći i vidjeti.

TMK:  Djeca kontinuirano dolaze i odlaze. Izgubili smo četvero djece jer su se roditelji odselili u Njemačku, ali smo dobili osmero druge djece.

Krenuli na natjecanja sredinom sezone i ubrzo postali prepoznatljivi svugdje

Koliko lokacija utječe na stalni priljev djece?

JŠ: Što se tiče djece na dobroj smo lokaciji, ali ne i na dobroj lokaciji vatrogasne operative. Mi smo ovdje na početku ili na kraju i jedino navalno vozilo koje zajednica posjeduje je u Rugvici. Aktivno tražimo donacije od Zagreba, Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba. Oni imaju dosta pa izlaze u susret i nadam se kako će i nama.

Koja je osnova za dobivanje sredstava iz Zagreba?

JŠ: Vatrogasna zajednica u Zagrebu ima bodovanje svojih članova po aktivnostima, a budući da mi ne spadamo pod njih, mi smo vanjsko društvo. Zagreb ima hrpu vozila koja su recimo starijih godišta, koja bi nama apsolutno odgovarala, a oni ih ne mogu koristiti zbog svoji zakonskih regulativa.

Kako stojite s brojem operativnih vatrogasca?

JŠ: Imamo zakonski deset operativnih vatrogasaca koliko treba biti za b društvo. U posljednje dvije godine imamo dvadesetak novih članova što se tiče odraslih i roditelja, a koji bi željeli ići na osposobljavanje za vatrogasce i biti čak operativci.

Koji su glavni problemi s kojim se susreće vaš DVD?

JŠ: Naše vodstvo je kompletno mlađe i imamo volju i želju. Pratimo nove trendove i novi način razmišljanja te same tehnike.

TMK: Standardno, 25 njih se trga da ide na natjecanje, a mi ih ne možemo sve odvesti. Prvo nemamo financije, a drugo nemamo prijevoz.

JŠ: Najčešće idu dvije ekipe i većinom gledamo natjecanja gdje nemaju kotizacije od 300 kuna što je recimo puno. Većinom one do 200 kuna, ali s jednom ekipom. Mi za 100 kuna možemo cijelu jednu ekipu pokriti sa sendvičima i sokovima.

„Dvije ekipe djece i jedna mladeži iziskuje do četrdesetak izlazaka na natjecanje kroz period od tri do četiri mjeseca“, ističe Šulj.

Kako se dodatno financirate?

JŠ: Autolimarija Rajčević donirala nam je 50 majica, a problem je što nitko ne može donirati vatrogasnu opremu jer je skupa. Jedini prihod koji mi dodatno imamo je iznajmljivanje doma. Tu prikupimo nekih četiri do sedam tisuća kuna godišnje.

TMK: Ove godine smo zakinuli za to jer smo počeli uređivati dom. Radimo kompletnu novu kuhinju. Inox rashladne komore, hladnjaci i cijela profesionalna ugostiteljska oprema. Također, složili smo novi vodovod i grijanje.

JŠ: Većinu tih novaca koje  smo zaradili otišlo je u djecu. Sami smo kupovali majice, dodatnu opremu za njih što je trebalo, a većina je otišla na kotizacije i hranu.

„Imamo veliku podršku što se tiče roditelja koji izlaze s nama na natjecanja, voze djecu“ – Šulj.

Pomažu li vam druga društva tijekom natjecateljske sezone?

JŠ: Tu nam dosta u susret izlazi vatrogasna zajednica što se tiče vatrogasnog kombija od DVD-a Savski Nart. Oni nam maksimalno izlaze u susret, odličnu imamo suradnju. Svaki puta nam posuđuju kombi, ali opet opterećujemo drugo društvo s time jer onda oni nemaju vozilo za intervenciju.

Koji su vam planovi za iduću sezonu?

JŠ: Mi smo sada rastući i tražit ćemo vozilo, pogotovo za sljedeću godinu, kada ćemo imati dvije ekipa pomlatka i jednu ekipu mladeži. Planiramo čim krene sezona s njima ići na natjecanja. To će zahtijevati veliku organiziranost i naravno transport s vatrogasnim kombijima i roditeljima koje opet opterećujemo na neki način. Prvi sebe opterećujemo i trenere. Oni se tu maksimalno zalažu, stalno troše svoje gorivo i svoje vrijeme. Doslovno smo preko ljeta svoje obaveze zamrznuli i samo u to ulažemo.

Koji su vaši ciljevi za budućnost?

JŠ: Maksimalno ulažemo u tu djecu kako bi za par godina imali ekipu koja je odrasla uz vatrogastvo i doslovno za nekih pet godina imamo vatrogasce koji će to imati u srcu i kojima neće biti teško ništa. Potrebno je samo malo. Uložiti tisuću do dvije tisuće, malo se s njima pozabaviti i odvojiti vremena za njih. Imamo problem s poligonom za mladež koji je najveći problem. On zahtijeva 75 metara duljine. Imamo problema  i s opremom za mladež i sada aktivno tražimo donatore koji bi nam recimo htjeli izaći u susret. Trenutno čekamo odgovore. Nedostaje taj poligon jer ne mogu djeca na cesti raditi.

DVD Sop-Hrušćica pokazao se kao jedan od najambicioznijih u Općini Rugvica i s mogućnošću daljnjeg napretka. Imaju plan, viziju i cilj koje planiraju realizirati s vremenom. Stalni treninzi nagrađeni su pohvalnim rezultatima, a sve veći broj djece urodio je novim plodom. Iduće godine DVD će imati po prvi puta vatrogasnu ekipu mladeži (12 – 16 godina) te umjesto jedne, čak dvije ekipe pomlatka (6 – 12 godina). U nastavku se nalazi rezultati DVD-a ostvareni tijekom sezone:

Općinsko natjecanje djeca miška 4. mjesto i djeca ženska 2. mjesto (plasman na županijsko natjecanje); djeca mučka 7. mjesto u Paukovcu; djeca ženska 2. mjesto u Ostrni; djeca muška 2. mjesto u Mičevcu; djeca muška 1. mjesto u Hagnju; djeca ženska 3. mjesto u Obrežu; djeca ženska 2. mjesto i djeca muška 2. mjesto u Donjoj Voći; djeca ženska 1. mjesto i djeca muška 2. mjesto u Andrilovcu; djeca ženska 2. mjesto u Ježevu; djeca muška 1. mjesto u Cirkveni, djeca ženska 1. mjesto na županijskom natjecanju Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije u Klinča Selu.

Denis Remenar