Na jednoj od najpovoljnijih lokacija za uzgajanje vinove loze na našem području – Štakorovečkom bregu, gdje se vinova loza gaji još od pamtivijeka, u posljednjih desetak godina nije bilo sadnje mladog vinograda. Štoviše, zbog dolaska američkog cvrčka koji posljednjih godina pustoši vinograde, češće se u vinogradima mogla vidjeti sjekira s kojom su sječeni stari nasadi, nego „štihača“ i lopata ne bi li se zasadili novi nasadi.

Da nema predaje i da se ne smije odustati od tradicije, ove je godine odlučio jedan od najstarijih vinogradara s ovog područja Mirko Meliš. Unatoč tome što je u sedamdeset i osmoj godini života, Mirko je kupio zemljište na kojem su tijekom proteklog vikenda, njegovi prijatelji koji također vjeruju u budućnost Štakorovečkog vinogorja, došli pomoći da se zasadi mladi vinograd. Zasađeno je petstotinjak sadnica graševine, koja bi prvi rod trebala imati kroz tri do četiri godine, a u punom prinosu biti nakon sedam godina. Mirko, koji već ima preko sedam tisuća čokota na Štakorovečkom bregu i godišnje proizvede preko deset tisuća litara kvalitetnog vina, želio je, kako sam kaže, pokazati drugima da se ne smije odustati od tradicije proizvodnje vina na ovom području. Uz trud i muku, jer poznata je izreka da vinograd traži slugu, a ne gospodara, ali i uz sve one radosti i druženja koje nastaju nakon dobre berbe, mislim da ćemo uspjeti održati tradiciju vinogradarstva i vinarstva na ovom brijegu – kaže Mirko.

Prijateljsku i radnu podršku na ovom zahtjevnom poslu pružili su mu uglavnom članovi Vinogradarsko vinarske udruge Općine Brckovljani na čelu s predsjednikom Željkom Panianom, koji je naslijedio Mirka na ovoj funkciji, a uz nadzor budnog oka poznatog agronomskog stručnjaka Krešimira Kralja koji ne propušta događanja u Štakorovečkim vinogradima i uvijek je spreman uskočiti sa stručnim savjetom.

Iskusni vinogradari u tili čas su riješili sadnju novog vinograda, a najveći problem gazdi- domaćinu bilo je nabaviti stajski gnoj bez kojeg bi cijeli posao bio uzaludan. Sve se je na koncu, kako je to i običaj ove ekipe, završilo s dobrom feštom uz jelo i piće te s nostalgičnim sjećanjima na Štakorovečki breg kakav je nekad bio.

Nadajmo se da će takav i ostati jer bolje je da po njemu rastu makar tudum i seksarda, nego drač i šikara!

                                                                                                                      Nenad Haleuš Mali