Najradosniji događaj tijekom godine za vinogradare je berba. Ne samo zato što tada ubiru plodove svoga mukotrpnog rada, nego i zato što tada, na ovaj događaj, mogu pozvati prijatelje s kojima žele podijeliti ovu radost. Obišli smo tijekom ovog vikenda samo neke od njih i zabilježili par „slikovnih“ prizora koji govore da tradicija nije izumrla te da je vinogradari sa Štakorovečkog brega i dalje poštuju kao i njihovi pradjedovi i djedovi koji su na ovom bregu brali grožđe prije pedesetak, ili stotinjak godina.

Promijenile su se, doduše, ponešto sorte nasada, kao i tehnologija prerade grožđa, al neizostavna gibanica sada ima još deblju „filu“, a sir i kobasice su masniji nego što su bili u doba djedova. Višestruko zlatni vinogradar s ovog područja Miroslav Škrlec, nije se morao brinuti tko će mu doći u berbu pa je za ovu godinu izabrao samo najljepše birače. Naravno, uglavnom žene, ali i nekoliko muškaraca, kako ističe, radi rodne ravnopravnosti.

Slična je bila situacija i kod predsjednika udruge ovdašnjih vinogradara Željka Paniana. A što se uroda tiče, obojica su zadovoljni, jer, kažu, godina ne može biti toliko loša da berba ne bi bila dobra!