Franjo Horvat-Kiš rođen je 23. rujna 1876. u Loboru.

Polazi gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu gdje 1895. upisuje učiteljsku školu. Tri godine kasnije je isključen zbog „revolucionarnosti“ pa tek 1900. u Osijeku stječe zvanje učitelja nižih pučkih škola. Službuje u Kovačevcu (1898.), Selima Zagorskim (1900.-04.), u Dugom Selu (1904.-08.), u Brinju i od 1909. u Karlovcu. Od 1919. do smrti tajnik je dekanata na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Surađivao je u mnoštvu časopisa i listova,

pisao je prikaze, feljtone, pripovijesti i putopise. Prvu crticu i pjesmu objavio je još kao gimnazijalac u Bršljanu 1893. U svojim novelama kroz određenu dozu humora oslikava malog i nesigurnog čovjeka koji je često izvrnut ruglu, čovjeka usamljenosti i izoliranosti. Najvažnijim dijelom njegova opusa smatraju se putopisi (posebice Istarski puti, 1919.). Pisao je i stručne pedagoške članke. U Dugom Selu je 1906. osnovao prvo učiteljsko društvo dugoselskog kotara, a 1906.-07. vršio je i dužnost ravnajućeg učitelja. Više svojih novela napisao je u Dugom Selu, među njima i Zašto? objavljena kao posebna knjiga. Umro je u Zagrebu 2. lipnja 1924. godine.