Vojta Braniš je rođen 2. veljače 1893. godine u mjestu Bzenec u Češkoj.

Sin je Emanuela Braniša koji 1906. Postaje glavni vrtlar na Zemaljskom dobru Božjakovina, a kasnije od 1922. do 1925. godine i predavač u Gospodarskoj školi za seoske domaćice. Vojta mladost provodi u Božjakovini. Pohađao je 1911.-15. Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt kod R. Frangeša Mihanovića, a poslije rata drvorezbarstvo u Pragu. Godine 1937. dobio je Grand prix na Svjetskoj izložbi za portal jugoslavenskog paviljona u hrastovu drvu. 1934. i 1935. godine ravnatelj je Državne obrtne škole u Zagrebu, a od '42. do '45. godine predaje drvorezbarstvo u Beogradu. Godine 1948. postavljen je za direktora novoosnovane Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu do umirovljenja 1958. godine. Autor je mnogobrojnih portreta obitelji, prijatelja i suradnika. Njegovo su najpoznatije djelo prve hrvatske jaslice Hrvatski Božić, postavljene 1916. godine u crkvi sv. Blaža u Zagrebu. Kompozicija od polikromnog voska s 150 figurica na 3,5 m² inspirirana je, kako sam autor svjedoči, seljačkim životom i narodnom umjetnošću božjakovečkog kraja. Godine 1914. napravio je i portret svoga prijatelja i dugoselskog kapelana Franje Brdarića. U Gliptoteci HAZU održana je 2010. Njegova retrospektivna izložba. Umro je u Zagrebu 29. studenog 1981. godine.