Stjepan Dokušec rođen je u Lupoglavu 1912. godine. Studirao je etnografiju s etnologijom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Neko vrijeme je radio u Hrvatskom etnografskom muzeju u Zagrebu kao muzejski povjerenik. Zarana počeo zapisivati narodne priče te običaje i život na selu. Napisao je i nekoliko kratkih priča. Objavljivao je u časopisima Vjesnik Etnografskog muzeja u Zagrebu, Obitelj, u kalendaru Danica te u listovima Hrvatska straža i Hrvatski dnevnik. Svi njegovi najvažniji tekstovi objavljeni su u knjizi Reč lupoglavska (Dugo Selo, 2009.). Stjepan Dokušec je prvi etnološki pisac u našem. U bilježenju narodnih običaja služio se i fotoaparatom. Četiri njegova rada iz Vjesnika Etnografskog muzeja u Zagrebu objavljeni su i kao posebni separati u Beogradu. Posebno su značajni njegovi opisi svadbenih običaja u Lupoglavu kao i zbirka od preko stotinu narodnih priča koje je zapisao iz usmenih kazivanja žitelja rodnog mu Lupoglava. Jedan je od osnivača 1934. godine Tamburaškog društva „Tomislav“ koje je imalo silne uspjehe u svojem postojanju do Drugog svjetskog rata (nastupi u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu), a ponajviše njegovim angažmanom. Poginuo je nesretnim slučajem 21. srpnja 1940. kod Bačke Palanke utopivši se u Dunavu.