Julije Bornstein rođen je u Lupoglavu 22. svibnja 1883. Otac Izak se u Hrvatsku doselio iz Žehre u Slovačkoj. U Lupoglavu je otac Izak imao krčmu sve do oko 1895. kada se obitelj seli u Zagreb. Julije Bornstein je, dakle, odrastao u Lupoglavu. Pohađao je klesarski tečaj te arhitektonski odsjek Kraljevske zemaljske obrtne škole. Ispit za majstora graditelja položio je 1909. u Zagrebu. God. 1911.-41. s Milanom Pollakom i Jaroslavom Albertom imao je poduzeće „Pollak—Albert— Bornstein“ i „Pollak & Bornstein“ u Zagrebu.

U Prvom svjetskom ratu je sudjelovao kao „inženjerac“. Prema vlastitim projektima 1920-ih i 1930-ih je sagradio stotinjak kuća u zagrebačkom Donjem gradu, vile u sjevernim dijelovima grada te mnogobrojne reprezentativne građevine prema tuđim projektima (uglovnica Draškovićeve i Hatzove ul., zgrada u Đorđićevoj ul., zgrada u Žerjavićevoj ul., Villa Schmidt u Jurjevskoj ul., Villa Roset na Bijeničkoj cesti, Villa Wolmuth-Rendi u Nazorovoj ul., kuća bankara J. Glücka u Tomašićevoj ul. itd.). Prema Heinzelovu projektu poduzeće je izgradilo carinska skladišta u Branimirovoj ul., a prema vlastitim projektima Pivovaru u Ilici, Tvornicu ulja „Zvijezda“, Gradsku munjaru u Patačićevoj ul. itd. Od 1919. član je Saveza hrvatskih obrtnika te član utemeljitelj Hrvatskoga radiše. Po uspostavi NDH kao Židovu oduzeta mu je imovina, a nakon brojnih zamolbi za pomilovanje ipak je 27. veljače 1942. deportiran u logor u Jasenovcu gdje je iste godine i stradao.