Ivan Pandžić je rođen 25. ožujka 1937. u Konjskom kraj Solina. Studij jugoslavistike i romanistike završio je 1965. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je lektor hrvatskog jezika u Lilleu, urednik na Radio Zagrebu i u Leksikografskom zavodu.

Vršio je i dužnost tajnika i urednika časopisa Forum i Most/The Bridge. Objavio je refleksivne pripovjedne zbirke Petronijev silazak (1968.), Sjena i suputnik (1987.), Toranj bjelokosni: svjetlaci sumorne svijesti (1992.), zbirke ogleda Tražio sam Kažotićevo svjetlo (1993.), Nostalgija za ishodištem: poderano ruho istine (1999.) itd. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga centra PEN-a, francuskoga PEN-Cluba u Parizu. Autor je mnogobrojnih članaka za Dugoselsku kroniku. Glavni je urednik knjige Dugoselski kraj kroz vjekove u izdanju Matice hrvatske, Ogranak Dugo Selo, 1992. Prevodio je s francuskog jezika. Umro je u Brckovljanima 7. svibnja 2007 godine gdje je živio dugi niz godina.