Vojta Braniš je rođen 2. veljače 1893. u mjestu Bzenec u Češkoj.

Sin je Emanuela Braniša koji 1906. postaje glavni vrtlar na Zemaljskom dobru Božjakovina, a kasnije 1922.-25. i predavač u Gospodarskoj školi za seoske domaćice. Vojta mladost provodi u Božjakovini. Pohađao je 1911.-15. Višu školu za umjetnost i umjetnički obrt kod R. Frangeša Mihanovića, a poslije rata drvorezbarstvo u Pragu. God. 1937. dobio je Grand prix na Svjetskoj izložbi za portal jugoslavenskog paviljona u hrastovu drvu. God. 1934.-35. ravnatelj je Državne obrtne škole u Zagrebu, a 1942.-45. predaje drvorezbarstvo u Beogradu. God. 1948. postavljen je za direktora novoosnovane Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu do umirovljenja 1958. Autor je mnogobrojnih portreta obitelji, prijatelja i suradnika. Njegovo su najpoznatije djelo prve hrvatske jaslice Hrvatski Božić, postavljene 1916. u crkvi sv. Blaža u Zagrebu. Kompozicija od polikromnog voska s 150 figurica na 3,5 m² inspirirana je, kako sam autor svjedoči, seljačkim životom i narodnom umjetnošću božjakovečkog kraja. God. 1914. napravio je i portret svoga prijatelja i dugoselskog kapelana Franje Brdarića. U Gliptoteci HAZU održana je 2010. njegova retrospektivna izložba. Umro je u Zagrebu 29. studenog 1981. godine.