Vladimir Kereković je rođen u Zagrebu 7. listopada 1918. godine. U Zagrebu završava osnovnu školu, četiri razreda realne gimnazije te željezničku zanatsku školu.

Nakon nekoliko premještaja kao željezničarski prometnik 1946. doseljava u Dugo Selo. Opet služi na drugim željezničkim stanicama (najduže u Mučnoj Reci 1956.-69.). Godine 1969. se vraća u Dugo Selo gdje na mjestu šefa Željezničkog kolodvora 1981. dočekuje mirovinu. Zarana je počeo objavljivati crteže, karikature, slike (u Maloj mladosti 1939.). Surađivao je i u humorističnom tjedniku Koprive da bi se kasnije sve više posvećivao slikarstvu. Od 1958. sudjelovao je na više skupnih izložbi željezničarske sekcije od kojih su dvije bile međunarodne (Pariz, 1964. i Beograd, 1969.). Sudjelovao je i na skupnim izložbama Likovne udruge Dugo Selo (Kutina, Vrbovec i dr.). Najviše se služio tušem i akvarelom (oko 250 radova), a ostalo je i 30 ulja na platnu. Uzimajući kao uzore akvareliste Mateša i Slavu Raškaj, najčešći

motivi su prizori iz neposredne okoline i pejzaži. Objavljivao je i literarne radove, većinu njih do 1945. Pisao je kratke priče i pjesme za djecu i odrasle, najčešće pod pseudonimom Bekil. Izbor njegovih literarnih i likovnih radova tiskan je u knjizi Bekil (Dugo Selo, 2010.). Prilikom predstavljanja te knjige održana je i izložba većeg broja njegovih likovnih radova. Umro je u Dugom Selu 23. prosinca 1998. godine.