Netko voli ljude, netko životinje, a netko biljke. Božo Šimunec iz dugoselskog naselja Kozinščak voli svo troje, ali najviše ljubavi i ploda, kako kaže, vraća mu se od biljaka.

Njegov posjed uz obiteljsku kuću u Kozinščaku obiluje različitim biljem. Božo, kao u rajskom vrtu, uzgaja gotovo sve vrste biljaka koje uspijevaju u našoj klimi, a s vremenom je počeo eksperimentirati te s uspjehom uzgaja i različite vrste egzotičhnog bilja i voća karakterističnog  za mediteranska,  suptropska pa čak i tropska područja. Nije stoga čudno da u njegovom vrtu možete uz domaću šljivu bistricu, lješnjake i starinske sorte jabuka, pronaći  sorte fuji i kaki, ali i smokve, naranče, limune, mandarine... O različitim vrstama jednogodišnjeg bilja da i ne govorimo.

Posebno je ponosan na svoje banane koje, što je rijetko u ovim krajevima, rađaju i plodove. Doduše, priznaje Božo, za sada, dugačke svega petnaestak centimetara i još uvijek nejestive, ali se nada da će, s globalnim zatopljenjem, i sve toplijim ljetima u dogledno vrijeme i njegova banana biti spremna za konzumaciju. Ukoliko se to dogodi, kaže da će prve konzumentice biti članice Udruge umirovljenika Dugo Selo koje redovito, kao vođa puta i aktivista ove udruge, vodi na izlete u toplice i na more. Tajna uspjeha u uzgoju bilja je ljubav, zaključuje Božo te dodaje da isto vrijedi i za uspješan odnos među ljudima. Uz ljubav, svakako je važna i strplivost, a to su, nažalost, dvije stvari koje ponajviše nedostaju u vremenu u kojem živimo.

                                                                                                                                                    N.H.M.