Autor poezije, proze, dramskih tekstova, novinskih kolumni Ivica Prtenjača jedan od najznačajnijih i najomiljenijih hrvatskih pisaca, kako od publike, tako i od kritike.

Dobitnik je brojnih nagrada - nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998., Zagreb (Pisanje oslobađa); Kvirinova nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, 2001. (Yves); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2006. (Uzimaj sve što te smiruje); Risto Ratković za najbolju pjesničku knjigu u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u 2009. (Okrutnost); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2010. (Okrutnost); Nagrada VBZ-a i TISAKmedije za najbolji neobjavljeni roman 2014. (Brdo). Njegov bogati opus djela, od pjesama do romana preveden je na dvadesetak jezika, a kao pozvani hrvatski predstavnik sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta. Uvršten je u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Predsjednik odbora Goranova proljeća. I tek su mu 54 godine.

U sinoćnjem razgovoru s autorom koji je vodio ravnatelj Gradske knjižnice Predrag Topić doznajemo kako je povod dolaska u Dugo Selo njegovo novo izdanje – roman „Albert“, kojim se ujedno vraća imaginaciji, kako kaže „izmišljotini“, nakon što su prethodna dva romana („Sine, idemo kući“, 2021. i „Kino Sloga“ 2022.) imala autobiografske elemente. Doznajemo da je roman „Brdo“ izdan 2014. godine za Prtenjaču bio veliki poticaj daljnje pisanje. Knjiga je izdana na osam jezika te je prije pandemije, uoči 2020., bila dogovorena produkcija i filmska ekranizacija s Radom Šerbeđijom u jednoj od glavnih uloga, no nažalost prolongirana je do daljnjega. Nadamo se da će priča o čovjeku koji na neimenovanom otoku (snimao bi se na otoku Hvaru) pokušava pronaći samoga sebe ugledati filmsko svjetlo dana. „Plivač“, izdan 2019. njegov je pravi antiratni roman kojim je htio progovoriti o strahu od rata. „Plivač mi je otkrio da mogu pisati opširnije, kompleksnije“, istaknuo je između ostalog Prtenjača. Slijedećom knjigom ulazi u „autobiografske vode“ – „Sine, idemo kući“ koja govori o nastojanju sina da mu otac dostojanstveno umre. „Napisao sam je u 3 tjedna, a ishodište je stvarnosti, mom životu kada moj otac proživljavao posljednje trenutke u bolnici tijekom pandemijskog razdoblja. No, knjiga ima i izmišljotina u nastojanju da se poprave neki događaji. Književnost je nadjačala realnost, da su i moji potvrdili kako „baš tako bilo“, iako zapravo nije bilo“, upoznao nas je Prtenjača. „Kino Sloga“ također donosi realne trenutke, priče iz autorovog djetinjstva i mladosti života u Rijeci, ukupno 38. Nazvao ih je „bagatelama“, pričama koje su sipane iz rukava, a u međuvremenu pristižu mu u sjećanje, a onda i na papir, još pokoja, tako da ćemo možda moći očekivati i nastavak.

I.G.O.