Korona kriza zaustavila je mnoge lijepe stvari u našim životima. Tako je spriječila i planiranu proslavu pedesete obljetnice braka Jagice i Đure Paruža iz Kozinščaka, koji su feštu pripremali i priželjkivali već punih godinu dana. Reducirali su, nažalost, goste, ali su ipak odlučili da sami, uz djecu i unuke koji su donijeli tortu, proslave ovaj značajni jubilej koji je pao na 5. prosinca.
Žao nam je kažu što bar pedesetu obljetnicu braka nismo mogli napraviti onako kako smo željeli jer su i prije pedeset godina bila također teška vremena pa je svadba bila u obiteljskoj kući, u kojoj i sada žive, uz gramofon, ali i veliko veselje jer su ljudi bili drugačiji i znali su se zabavljati. Za nevjerovati je, kažu, koliko ih je uspjelo doći na svadbu u prostor u koji bi, u današnjim korona uvjetima, stalo tek desetak ljudi.
O životu koji su proveli svjedoći, kažu, činjenica koja pokazuje da se vole i nakon pola stoljeća zajedničkog života. Jagica, inače vrhunska kuharica, uvijek je imala razumijevanja za sportski život i svakodnevne treninge poznatog i uspješnog dugoselskog dugoprugaša i „brzohodaća“ Đure, a i za brojna izbivanja po likovnim kolonijama koje je tražio drugi Đurin talent – likovna umjetnost – kiparstvo i slikarstvo.
Ti si moja čokolada!
Jagica je, kaže, imala svega šesnaest godina kada se udala i privolu za brak morali su potpisati njezini roditelji. Krivac za takav razvog događaja, kaže, bio je ujak Kranjec, kod kojeg je iz Moslavine, dolazila preko ljeta, a koji je bio Đurin susjed. A možda još više od toga čokolada, koju bi joj svakodnevno donosio deset godina stariji Đuro. Ponekad se zezamo da sam se udala zbog čokolade, kaže Jagica. Ali ni to nije loše, dodaje, jer i zajednički život nam je bio sladak kao čokolada. Nije čudo stoga, zaključuje Jagica, da nam se djeca zovu Dado i Goga! A u vremenu krize u kojem živimo ostaje nam ono što smo uvijek gajili – međusobna ljubav – kažu jubilarci Paruži, uz vjeru da će za sljedeću okruglu godišnjicu ipak moći napraviti pravu feštu!
Nenad Haleuš Mali
