Kod nas još nisu dovoljno prepoznate dok u svijetu imaju veliki ekonomski i društveni potencijal – riječ je o poslovnom modelu zadruge. Prema Zakonu, ona se definira kao „dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana“ (NN 98/19). To je poduzeće koje stavlja ljude u središte poslovnog modela. Prepoznali su to u Dugom Selu, prije dvije godine osnovana je Dugoselska zanatska zadruga.

Broji sedam tvrtki, njeni su financijski pokazatelji uspješni, imaju dobar rejting, stekli su kredibilitet u segmentu građevinarstva. Nedavno su kupili parcelu površine 5660 m² u dugoselskoj Poduzetničkoj zoni Črnovčak gdje planiraju izgraditi upravnu zgradu, proizvodne te skladišne prostore, nakon čega slijedi zapošljavanje lokalnog stanovništva. Više o osnivanje te radu Zadruge rekao nam je Rade Bilić, predsjednik Skupštine.

Koja je vaša funkcija?

Predsjednik sam Skupštine, vodim ustroj zadruge dok je upravitelj osoba koja radi po smjernicama Skupštine, on izvršava ciljeve i zadatke koje smo postavili u našem planu realizacije poslova. Upravitelj je Krešimir Mićić.

Kako funkcionira zadruga, kako je došlo do realizacije ovog poslovnog modela u Dugom Selu?

Gospodin Ivan Slišković i ja smo još prije šest godina imali ideju kako povezati pravne subjekte u jedan. Zato što smo mi svi Dugoselci i imali smo cilj ponuditi tržištu kompletan proizvod koji je vezan za građevinarstvo kao i za ostale segmente. Da imamo lakšu nabavu, reference… da imamo sve segmente, budemo jedinstveni na tržištu, a da svatko radi svoj posao. Nismo jedni drugima konkurencija – jednostavno smo se udružili. Vodimo se demokratskom procedurom odlučivanja, dobit će se reinvestirati u lokalnu zajednicu što je i bit uspješnog društvenog poduzetništva.

Vani je to prepoznat koncept poslovanja no kod nas još postoji neko nepovjerenje pa čak i stigma?

Vani je to uobičajeno. Mi nismo izmislili toplu vodu. Puno sam putovao po svijetu, surađivao s tvrtkama, ozbiljnim koje su za nas nepojmljive. Primjerice, uključen sam u projekt izgradnje pruge Križevci – Botovo koja će biti gotova za dvije godine. Cilj nam je i pomoći svom gradu, da mi ponudimo svoje usluge. Tragom toga, a sve nam ovdje treba – od građevinskih radova, kanalizacije, asfaltiranja… Nudimo uslugu koju Grad nema, a tu smo i imamo sve propisane zakonske uvjete. Ne može mi nitko objasniti da je jeftinije da netko dolazi iz drugih gradova i da je to jeftinije nego da to napravimo mi, ako imamo tu uslugu i dobre tržišne uvjete, mehanizaciju, operativnu brzinu.

Da, kod nas kad se spomene zadruga asocira na neki relikt iz socijalističke povijesti. No naš zakonodavac riješio je sva pitanja pravnih subjekata ( radi li se o konzorciju, obrtu, tvrtki…), nama je rješenje dao Trgovački sud u Zagrebu. Birokratski nije baš išlo lako, upravo zbog nepoznavanja tog pojma. Imamo sve zakonske obveze kao i svako poduzeće. Kad idemo na neki tender, mi dajemo svoje reference svojih zadrugara. Naša bilanca je 135 milijuna kuna. Kod nas nema vlasništva, mi smo svi jednaki. Dobit se dijeli kako zadrugari odluče. Možda će to nekome zvučati kao utopija, međutim to je bit zadruge. Kod predstavljanja,objedinjena je nabava, jednostavnija je papirologija, možemo dobiti i povlaštene cijene, a da jedan drugome ne smetamo. To smo uspjeli postići i to treba dalje razvijati.

Usmjereni ste samo na građevinski sektor? Zakonski minimum je sedam članova, koje su sve tvrtke dio Dugoselske zanatske zadruge?

Mi u svom sastavu imamo građevinski sektor no imamo i proizvodnju, uslužne djelatnosti… Tražili smo da to bude sedam kvalitetnih subjekata koji mogu samostalno živjeti od svog rada, ali da napravimo jedan zajednički pravni subjekt kako bi konkurirali na tržištu sa što boljim uvjetima. Spomenut ću i ljude, onako kako ih prepoznaju i znaju. To su Dražen Valek – soboslikarski obrt Valek; Ivica Štivičić – Bravarija Štivičić; ZSV – izrada fasada – Vidoslav Galić; STAS – Ivan Slišković; METAL-MONT – Joža Martinović; Pećo interijeri – Petar Mićić i moja malenkost, Rade Bilić. Također, imamo i kooperante. Upravo ćemo s njima graditi našu upravnu zgradu i ostale objekte. Intencija je da u PZ budu servisi, obrtnici, zanati, pogotovo oni koji su pred izumiranjem – sve na jednom mjestu. Kupnja zemljišta nam je najmanja investicija, ušli smo u to jer smo ozbiljni. Već su poznati po dobrom naši kapaciteti i kvaliteta – Dugoselska zanatska zadruga uvrštena je na listu sposobnih izvoditelja zagrebačkog Gradskog stambenog gospodarstva odnosno Zagrebačkog holdinga, a što ne može biti svatko i veliki je to uspjeh. Također, kao kooperant EURCO-a radili smo na završetku kanalizacijske mreže na Martin bregu.

Ne radite samo velike projekte, usluge Dugoselske zanatske zadruge moći će koristiti i građani, fizičke osobe?

Da, mi to sve imamo. Probat ćemo to iskoordinirati kako bi se ljudi što više upoznali s našim uslugama, da se približimo narodu. Na primjer, treba vam struja, voda, sanacija krovišta, ugradnja lifta, soboslikar… Ako nemamo mi, imaju naši kooperanti. Za svoj novac korisnik treba uslugu i za nju netko mora odgovarati. Zadruga ugovora posao, imamo povjerenje i imamo odgovornost. Predstavljamo svoj grad i ne možemo se neodgovorno ponašati već raditi na promociji, biti respektabilni poduzetnički subjekt. Trenutno nam je sjedište na Martin bregu, Mladina 4.

Bojite li se krize, u kojoj će mjeri utjecati na poslovanje Zadruge?

Počeli smo ove godine raditi s 80 posto kapaciteta, u prvih 6 mjeseca promet nam je milijun kuna, a bez ijednog zaposlenog radnika. Očekuje nas još potpisivanje 4 ugovora vezano za ugradnju liftova, ugovori za GSKGZ, spremamo se za rad na projektu vodovoda u Križevcima, imamo upite za stambene objekte, naselje montažnih kuća na kontinentu i priobalju…

Svi pričamo o krizi, no naglašavam da mi ne ulazimo u posao dok nismo zatvorili financijsku konstrukciju. Poskupljenja osjećamo za sada kroz povećanje cijena energenta, a kroz upite, narudžbe, ugovaranje poslova i uvođenje u radove ne, ne osjećamo. A kako će se to odraziti na poslovanje naših zadrugara koji imaju zaposlenike – teret toga još ne osjećamo, sve funkcionira. Svjesni smo situacije i pratimo je, prilagodit ćemo razvojne planove i projekte.

Na kraju poruka onima koji se spremaju osnovati ili ući u neku zadrugu?

Ako su sve razvijene zemlje prepoznale ovaj poslovni put koji itekako razvija gospodarstvo, a mi smo mala zemlja – ovo je dobar put, tko hoće biti dio naše ekipe i sustava dobro je došao. Što se više udružimo bit će nam bolje, zadruge od nikoga ništa ne traže povlašteno, samo priliku da se natječemo na tržištu. Grad nam je izašao u susret, podrška je odlična. Oni rade svoj posao, a mi ih želimo pratiti u toj priči. Dugoselska zanatska zadruga ima čvrstu viziju i nećemo od nje odustati, financijski pokazatelji su na našoj strani. Ovo je skupa igračka i ona košta, ne može tu biti netko tko to ne može izdržati. Neka nam daju priliku da se dokažemo, dobijemo vjeru, ostanemo ovdje, mi smo tu i sad.

amš