„Stari je svijet nestao pod udarcem visokih tehnologija i priče o njemu i vremenu Tišine i Mraka pripovijedaju se tiho, uz ognjišta, sa strahom u glasu. Novi je svijet svijet tradicionalnih vrijednosti i licemjerja: tehnologija, uzrok svega zla, koristi se i dalje, ali ne spominje javno. Carska Rusija, na čijem se čelu nalazi car iz neprekinute loze Romanovih, sada se prostire do Mediterana, a carski zakon o zaštiti djece iz 1917. godine još je uvijek na snazi, opstajući kroz stoljeća koja dijele stari od novoga svijeta“, isječak je iz romana „Kuća slomljenih lutaka“ dugoselske spisateljice Vladimire Becić koji je nedavno ugledao svjetlo dana, u izdanju izdavačke kuće Hangar 7.
Svestrana umjetnica nedavno je proslavila okruglu obljetnicu - u desetogodišnjem spisateljskom stažu nanizala je pregršt književnih nagrada i osvojila brojnu čitalačku publiku.
Otkrila nam je kako je nastala „Kuća slomljenih lutaka“. U svom književnom izričaju, poznata je po tome što se ne zadržava u granicama pojedinog žanra, a u gotovo svakom romanu provlače se domaći lokaliteti, mitovi i legende. I radnja ovog štiva, puna ubojstava i misterija, većim se dijelom odvija upravo u Dugom Selu i to u Prozorju gdje je preko puta crkve svetog Martina smješten internat koji vodi tajanstvena obitelj Mrazov. Smrt jednog djeteta u Zagrebu, izvlači na površinu mnoge strahove, ne samo o sigurnosti zaštićene djece pod okriljem carske Rusije nego i svih ostalih. Likovi su Maksimilian Dmitrovič Alkaev, Zamjatkin, Ksaver Dvorski i Galina Ivanovna Mrazova. Četvero ljudi, četiri motiva za nalaženje ubojice i jedno dijete koje skoro nevidljivo prati njihove napore dovodi do otkrivanja istine koja je sve samo ne onakva kakvu su svi očekivali.
Kako kaže Vladimira, po žanru ovo je stoga kriminalistički roman, ali s analizama međuljudskih odnosa i preispitivanjima koliko društvo kao takvo može učiniti za pojedinca i koliko je ta pomoć, ma koliko dobronamjerna bila, uopće pomoć.
„Ideja za roman je došla kao posljedica istraživanja templarskih posjeda i crkve svetog Martina u Prozorju i navodnih podzemnih hodnika koji ga povezuju s Božjakovinom i Brckovljanima. No, kako templari nisu jedino što me zanima, jer sam od malena fan ruskih bajki, Vasilise Prekrasnaje i priča o Romanovima i Rasputinu, tako se sve to slilo u jednu priču potaknutu današnjim stavom da djecu treba po svaku cijenu zaštiti iako ih time zakidamo za iskustva koja bi im u životu pomogla“, rekla je o inspiraciji za roman kojeg je pisala pola godine.
Mjesta su više-manje stvarna, jer se radnja zbiva na Gornjem gradu u Zagrebu i Prozorju, tako da je dosta istraživala njihovu povijest i građevine u koje je smještala likove.
„Zapravo jedine dvije izmišljene zgrade su zgrada internata koja je nalazi nasuprot same crkve, tamo gdje je ona poljana, i kuća Mrazovih, koja se nalazi tamo gdje se u stvarnosti nalazi klet Bunčić“, opisuje.
Intrigantna radnja, zanimljivi likovi i poznate lokacije – pravi su mamac za čitatelje i poziv na istraživanje tajanstvenog Martin brega.
Roman Vladimire Becić „Kuća slomljenih lutaka“, koji je uredila Milena Benini, uskoro će biti predstavljen domaćoj, dugoselskoj publici, a tko ne može čekati može ga naći u web shopu izdavača Hangar7
AMŠ
