Milan (Milko) Dobrovoljac rođen je 11. ožujka 1879. u Dugom Selu. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju i bogosloviju.

God 1901. prvi je mladomisnik u novoizgrađenoj župnoj crkvi sv. Martina u Dugom Selu. Postaje kapelan u međimurskom Trnju, ali ga mađarske vlasti politički optužuju i četiri godine premještaju od mjesta do mjesta. God. 1904. kapelan je u Dugom Selu i kateheta u pučkoj školi. Napustivši Katoličku crkvu u kolovozu 1905., upisuje se kratko na studij prava, zatim na Evangeličku visoku školu u Sopronu te 1907. na Evangeličko sveučilište u Rostocku. Postaje evangelički župnik Hrastovcu, pa u Požegi iz koje 1915. odlazi u rat kao vojni kapelan. Zbog protuaustrijskih ideja izveden je pred ratni sud. Kraj rata je dočekao u Krakovu gdje javno djeluje među Poljacima i prihvaća naše povratnike iz ruskog zarobljeništva. God. 1921. vraća se u Dugo Selo i tu živi baveći se novinarstvom, književnošću i politikom. God. 1927. pristupa Starokatoličkoj crkvi. God. 1931. postaje i načelnik općine. Iste godine postaje i zastupnik u beogradskoj Narodnoj skupštini. Ponovo je biran 1934. kao zastupnik dugoselsko-kutinskog izbornog kotara, a krapinskog 1938. God. 1939. seli s obitelji u Beograd. Umirovljen je 1954., a do kraja života u Beogradu je starokatolički biskup za Srbiju, Vojvodinu i Kosovo. – Prvi put pjesme objavljuje 1898., a 1922.–40. humoristično–satiričnim kajkavskim pjesmama surađuje u periodičnim publikacijama Pilule, Koprive (kalendar), Koprive (poslije Nove Koprive), Jugoslavenske novine, Novosti i dr., potpisujući ih pseudonimom Tonček Žmigavec, Tonček Žmigavec iz Kratkih sel, a najčešće samo Žmigavec. Pjesme je objavio i u zasebnim knjigama. Poznat mu je ciklus o vrapcu Živku Živčiću koji je po osobinama nalik na čovjeka. Napisao je na kajkavskom narječju pripovjedačke humoristične parafraze u stihovima Robinzon Krusoe, Genoveva, Zlatarovo zlato, Seljačka buna i Veronika Desinička. U ta djela ubacuje usporedbe s političkim prilikama u međuratnom razdoblju. Nedovršena pjesnička pripovijest Klarica, prozorska roža (Novosti, 1929.) tematski je vezana uz prodor turskih pljačkaških horda u Dugo Selo. Pisao je i prigodnice o mnogim manje važnim društvenim događajima. Stihove je pisao lako, za potrebe novinstva i pučke regionalne književnosti. Najplodniji je hrvatskikajkavski pjesnik između dva svjetska rata. Umro je u Beogradu 13. ožujka 1966. godine.