________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

roginSvijet se prebrzo mijenja, a ja presporo pišem. Dok meni zatreperi literarna žica dotle mine godinica dana. Proslavile se sve obljetnice, zaledio se Dunav, a sjednica Vlade i Sabora dosadne ko kineska uniforma. Puno se priča o INI, a nitko se ne sjeti pozvati duha Bana Pepeka Jelačića, možda bi on znao kako s Mađarima.

On je prvi imao priliku prodati nas Hungarima, no umjesto toga on ukida tlaku i oslobađa kmetove. Nema momka nema junaka kao što je bio Jelačić ban (za rodbinu i prijatelje Pepek). Kad malo zakoračimo u svijet, tek onda vidimo gdje smo od nigdje. Svijet se podijelio na Trumpofile i Trumpofobe. Prvi su u kabinetima, a oni antiprotivni pitaju mene kojoj grupi pripadam. Moja slobodno lebdeća inteligencija kaže: “ Gospodo porotnici, ja sam nesvrstano neutralan kao Švicarska, prenizak za košarkaša, prespor za nogometaša, previše sam lijen za literata većeg formata.“ Sve dragi Bog hoće imati u kolekcije pa je sada vrijeme da se Amerika zatrampi. Ja nisam imao čast upoznati gospodina Donalda, a sumnjam da njemu treba humorist i satirik. Ne sviram, ne pjevam, a još manje plešem, lažem uglavnom za mali novac po kartici teksta. A sada bi riječ dvije o novcu, o njemu se ne govori ili ga imaš ili ga nemaš. Kada bi nekim slučajem imao Trumpov kapital, ode miran san svi lopovi svih zemalja udružili bi se da me opljačkaju i to bi im odmah uspjelo. Nestala su junačka vremena, uskoro će biti stotinu godina kako je Charles Augustus Lindbergh preletio Atlantik na maloj aviončici zvanoj Spirit St.Louis, 36 sati nije oka sklopio, uzletio u Americi, sletio u Parizu. To je junaštvo i podvig, ovo danas je samo vježbanje demokracije. Sjaši Kurta da uzjaše Murta. Imamo mi izreka za izvoz, ja kad idem pisati sunu mi u glavi ideje, moram paziti da to ne bude panigirik, lažno svjedočenje jer gospođa cenzura sjedi kraj mene, a i samopoštovanje je prisutno i nemam pojma što bi Dugoselci voljeli pročitati, ne možeš doći jednom mjesečno i znati što se u čijem loncu kuha. osim toga ja sam pomiren s Bogom i ljudima i neka tako i ostane. Nisam rođen na Duhove pa moram biti duhovit po službenoj dužnosti. Moja fašnička humoreska traži puni angažman, tamo mogu zbrajati žabe i babe, a dotle dragi moji Dugoselci nek vam ne otkažu federi strplljenja.

         Na svidanje vaš Lumen  Mundi

                                                                                                                                        Josip Rogin