U Čakovcu su 1666. godine Petar Zrinski, ban hrvatski, i njegova Katarina priredili bal za Valentinovo.  Među uzvanicima je bio vezir al Mustafa, izaslanik Ahmed-paše Čuprilića, koji je domaćici donio darove. Među njima i tri sadnice ruža.

Kaže vezir: „Svjetla kraljice Katarina, evo Vam ruže s Vašim imenom. Sedam su godina naši botaničari radili na sorti.“  Ona cvate šest tjedana dok su druge uzgojene ruže u to doba cvale tri tjedna.

Kako bilo, ruže su posađene u selu Zrinšćina pokraj lovačke kuće i rasle su tu skoro 300 godina. Sve do 1955. godine kada je stara kurija srušena, a one posječene sjekirom.

A kada jednom nestane sorta, ona se nikada ne vraća. No, prošle se godine iznenada i neočekivano, mladica vratila. Ta ruža mojeg djetinjstva nije nastala ni generativno ni vegetativno, križanjem ni kalemljenjem. A kako se to dogodilo ne može reći čovjek od žene rođen, a dragi Bog o tome ne govori. Jednostavno je nikla i sada kod mene raste i cvate u jednom primjerku. Dokaz je slika. Ja sam samo skromni vrtlar i književnik i nemam što tome dodati ni oduzeti. Hvala vam na strpljenju.

                                                                                                       Josip Rogin