Nakon podužeg vremenskog razdoblja, u dvorani „Preporod“ sutra, 11. veljače, održat će se dvije filmske projekcije, u sklopu projekta Savjeta mladih Grada Dugog Sela „Valentinovo je u gradu“. Prvi koraci za revitalizaciju dugoselskog kina su napravljeni – kinoprojektor i platno dio su inventara koji je nabavio KUD „Preporod“ u sklopu V. faze obnove dvorane. „Preporod“ je i nositelj projekta osmišljenog kao filmska večer.
Vjerujemo kako će se brojni Dugoselci, kao i stanovnici Rugvice i Brckovljana, htjeti podsjetiti na one dane kada je njihovo mjesto imalo kino. Donosimo stoga povijest kinematografije u dugoselskoj dvorani „Preporod“ uz crtice o drugim kinima koja su radila na ovom području. S obzirom da podaci nisu objedinjeni i dosta se toga zagubilo, napominjemo kako se može dogoditi da smo nešto preskočili, pa molimo čitatelje da, ukoliko imaju kakvu dokumentaciju i fotografije, pripomognu u nadopuni ovog teksta.
Davne 1952. godine…
Informacije o kinematografu „Preporod“ mogu se naći u knjizi „Po dragome kraju dugoselsko područje“ iz 1981. godine izdavača „Kajkavsko spravišče“ Zagreb. Sve je započelo davne veljače 1952. godine kada je, tada Kulturno prosvjetno društvo „Preporod“ od Mjesnog narodnog odbora Dugo Selo preuzelo neupotrebljivo kinopostrojenje i od Kotarskog narodnog odbora zapuštenu zgradu bivšeg Sokolskog doma (sajmište). Nakon nužnih popravaka zgrade i unatoč „pomanjkanju stolca sa numeriranim foslima“ prva kino predstava održana je već nakon mjesec dana. Prvi besplatni upravitelj bio je Josip Repić. Kino je krenulo, nabavljena je nova aparatura. Bilo je iznimno popularno, na predstave se iz okolnih mjesta dolazilo biciklom, ispričao nam je Josip Kelšin koji je živio u Sokolani. On je bio zaposlenik Narodnog sveučilišta 60-ih godina. Nakon nekog vremena uz Zadružni dom u mjestu se gradi nova dvorana. Kako stoji u knjizi, ubrzo je prepuštena propadanju, a DTO „Partizan“ traži zgradu bivšeg Sokolskog doma. KPD „Preporod“ prisiljen je preuzeti Zadružni dom, ali uvjetuje da se dvorana (današnja) adaptira u kinokazališnu dvoranu s kosim podom. Adaptacija počinje 1965. godine, završava 1977. godine. „Preporod“, uz dva zajma tadašnjeg Republičkog fonda za kulturu, nabavlja nove stolce i kinoaparaturu, uređenjem dvorana ima 350 sjedala. Uskoro se otvara Dom JNA sa svojom kino dvoranom. Posjet kinu opada, toliko da se posluje sa sve većim gubitkom i „Preporod“ predlaže da se kinematograf ukine. Uskače Narodno sveučilište kojem se 1.srpnja 1977. godine kino aparati iznajmljuju uz simboličnu najamninu od 1 dinar godišnje, a društvena dvorana daje se na besplatno korištenje za kinopredstave.
Dugo Selo – najbolje kinoficirano mjesto krajem 60-ih godina
Sveučilište je imalo svoje putujuće kino za koje je aparatura nabavljena 1955. godine i korištena u njegovim organizacijskim centrima u Nartu, Posavskim bregima, Dubrovčaku, Oborovu, Ostrni, Božjakovini, Prečecu i Stančiću. Kinooperater bio je pročelnik NS-a Drago Karas. Uz „Preporod“ i putujuće kino, kino je bilo i u Lupoglavu. S vremenom, kako je ranije rečeno, zanimanje za kino je padalo. Tome je svakako kumovala i nabava televizora. O gubicima piše i „Dugoselska kronika“ 1968. godine. Navodi kako su kinematografi Preporoda u Dugom Selu i Lupoglavu, Doma JNA te putujuće kino Narodnog sveučilišta prikazali u 1966. godini 322 filma, a u 1967. – 314. U 1966. godini filmove je gledalo 66.590 gledatelja, a 1967. godine 63.504 gledatelja.
"Razlozi su vjerojatno utjecaj televizije, ali dakako veći je sigurno neadekvatno postavljena mreža kinematografa. Dok je samo mjesto Dugo Selo najbolje kinoficirano u Hrvatskoj i Jugoslaviji, na ostalom području imamo samo u Lupoglavu stalni kinematograf. Ostala mjesta ovisna su o putujućem kinu Nar. sveučilišta“, stoji u „Kronici“ uz dodatak kako je na repertoaru sve manje filmova, ali i kad igraju tzv. komercijalni dvorane zjape poluprazne. Tako je više-manje bilo u godinama nakon preuzimanja, iako se trudilo vratiti gledatelje u kino. Kinooperater je bio Mijo Štefanović, zaposlenik Sveučilišta.
Pokušaj oživljavanja kina 1995. godine
Gotovo u svakom broju „Dugoselske kronike“ izlazio je kino program, novinari su pisali recenzije filmova kao i zanimljive najave. Neke od njihovih zapisa donosimo kao priloge tekstu. Kako se može iščitati iz arhive, zadnji program za kino „Preporod“ objavljen je 1988. godine. Krajem 1994. godine „Kronika“ obavještava da se nakon petogodišnje stanke u „Preporodu“ ponovno prikazuju filmovi. Dvoranu je unajmio Emerik Hill, ravnatelj zagrebačkog kina Apolo i najavio Dugoselcima vrlo zanimljivu i atraktivnu kino sezonu. I ovdje je zapelo, trajalo je oko tri godine. Kao uostalom i u Zagrebu – film se posuđivao u videoteci, neka kina su pretvorena u trgovine, druga su postala kazališta, kasnije su došla „velika“ multipleks kina… Ne tako davno, 2005. godine, u „Preporodu“ se održao Međunarodni festival filma i videa Dugo Selo u organizaciji Filmsko-glazbene unije, TZ-a i Poglavarstva Grada. Festival je uključivao oko pedesetak igranih, dokumentarnih i eksperimentalnih filmova iz Hrvatske i inozemstva. Među njima bio je i pulski pobjednik „Što je Iva snimila 21. listopada 2003. godine“ Tomislava Radića. Održan je i naredne godine u drugom prostoru. To je ukratko o povijesti kinematografije na dugoselskom području. Što se tiče imena, teško je nabrojati sve osobe koje su sudjelovale u njenom stvaranju. Ukoliko imate kakvu anegdotu, više informacija (naziv prvog filma iz 1952. godine nismo uspjeli doznati, zadnji je navodno bio Bean:The Ultimate Disaster Movie) ili fotografiju - javite jer ovo je „živi“ tekst. Uživajte u prvim projekcijama nakon puno godina jer one će također biti upisane u anale. Na repertoaru kina „Preporod“ 11. veljače 2017. godine su animirani film „Mali princ“ i romantična komedija „Dajem im godinu“.
Ana-Marija Šprihal
Izvori:
„Po dragome kraju dugoselsko područje“ ,1981. godina, izdavač „Kajkavsko spravišče“ Zagreb
arhiva KUD-a „Preporod“
arhiva POU Dugo Selo/Dugoselska kronika
