Svemir i svemirska prostranstva uvijek su interesantna tema, a kako je to biti “svemirski lovac“ otkrila nam je Martina Marković, učenica 8. razreda OŠ Rugvica, u svom intervjuu s astrofizičarem Stefanom Cikotom. On i njegov brat blizanac otkrili su više od 2000 asteroida. Martina je, pod mentorstvom prof. Gorjane Urbiha, sudjelovala na LiDraNu. Koliko su asteroidi opasni za nas Zemljane, kako ih naći, kako je to biti astrofizičar - donosimo njen zanimljiv tekst s fascinantnim fotografijama čiji je autor upravo Stefan Cikota. Uživajte!
Svemir… Sama pomisao na svemir nam daje neku novu nadu i predivan prizor u mislima s prekrasnim zvijezdama i meteorima. No kolika je ljepota zanimanja s kojim svemir gledate svakodnevno, znaju rijetki. A kako je biti poznati astrofizičar, ili bolje rečeno, „svemirski lovac“? Kako je to pogledati u svemir i sjetiti se da ste upravo vi sami otkrili mnoštvo asteroida?
Stefan Cikota je asistent na FER-u, po struci je astrofizičar, a doktorirao je na temi „Mala tijela Sunčevog sustava“. Stefan i njegov brat blizanac do sada su otkrili više od 2 000 asteroida što je zadivljujuća činjenica. Upravo on, Stefan Cikota, pristao je na ovaj intervju u kojemu možete saznati jako zanimljive i uzbudljive činjenice života jednoga astrofizičara.
Kada ste se počeli zanimati za svemir i što Vas je privuklo tome?
Proučavanjem svemira sam se počeo baviti još u ranoj dobi, naime, s osam ili devet godina promatrao sam komet Hale-Bopp, što me je zainteresiralo za svemir. Samim time, počeo sam istraživati svemir kroz razne knjige za mlade. Također me je obradovao teleskop koji smo dobili brat i ja s deset godina te smo pomoću njega prvi put promatrali Mjesec i Sunce. Sve me to motiviralo da ostanem u tom području jer svakim pogledom u svemir i u nebo imate dojam da je toliko neistražen i otvara mnoga pitanja. Svemir je mamac koji „privlači“ djecu prema znanosti.
Gdje ste odrasli i gdje ste se školovali? Koliko ste vremena odvajali za proučavanje nebeskih tijela s obzirom na školske obaveze?
Odrastao sam u Švicarskoj i Hrvatskoj. Gotovo pola svoga života proveo sam u Švicarskoj gdje sam išao u vrtić i niže razrede osnovne škole, a u petom razredu osnovne škole preselili smo se u Hrvatsku. Ovdje sam nastavio svoje školovanje do kraja srednje škole, nakon čega sam bio tri godine u Zürichu. Ulaskom u komercijalni projekt, vratio sam se u Hrvatsku i ovdje sam još uvijek. Naravno, zbog područja kojim se bavim, vjerojatno ću se ponovno seliti po svijetu, no to je sasvim normalno. Jednostavno, u Hrvatskoj su mogućnosti ograničene.
Kada uđete duboko u neko područje, sasvim je prirodno da vam ono oduzima vrijeme, ali ne gledate to na takav način. Naime, kada je čovjek zainteresiran i zaokupljen, svaku slobodnu minutu koristi za ono što voli. Škola mi nije bila prepreka, nego jedna vodilica koja me dovela do ovoga gdje jesam.
Koliko vremena provodite na istraživanju i pronalaženju svemirskih tijela?
Više se ne bavim pronalaženjem asteroida. To je bio amaterski srednjoškolski projekt, ali isto tako mi je donio mnogo toga poput ključnih kontakata. Vremena za istraživanje danas je manje nego što bih želio, jer profesorski poziv i institucije ograničavaju tako da pola radnoga vremena provodim na istraživanjima. Isto tako je bitno naglasiti da posao ne završava onda kada odete doma, istraživanje svemira je više strast.
Dijelite li svoje znanje i iskustvo s drugima, ako da, na koji način?
Smatram da bi svaki znanstvenik trebao uložiti barem malo vremena na popularizaciju znanosti, stoga upravo to i činim. Ulažem svoje vrijeme u popularne znanstvene aktivnosti poput ovakvoga intervjua, sudjelovanju na ljetnim školama za mlade, predavanjima itd.
Možete li opisati na koji način provodite istraživanja te kojim se alatima koristite?
Kako biste bili na fronti bilo kojega istraživanja, to najprije zahtijeva puno čitanja literature, također, znanje onoga što je trenutno bitno u nekom području, i najbitnije, kako unaprijediti to istraživanje s već stečenim znanjem da biste zaista mogli doprinijeti u nekom području s novim istraživanjima i saznanjima.
Najviše koristimo teleskope kao instrumente, a za obradu podataka koristimo razne informatičke programe. Bitno je vladati programiranjem i osnovama informatike. Ne smatram sebe programerom, ali koju god prepreku naiđem, uspješno je riješim.
Kada ste otkrili „svoj“ prvi asteroid i kako ste ga nazvali?
Svoj prvi asteroid smo brat i ja otkrili kao srednjoškolci, 2006. godine . Osoba koja otkrije asteroid može dati prijedlog za njegovo ime. Tako smo imenovali nekoliko asteroida, a jedan od njih je 187700 Zagreb.
Kako se odvijala Vaša znanstvena karijera?
Ovo je, zapravo, vrlo teško pitanje. Čovjek, kao i u svemu, želi pronaći najbolji put koji njemu odgovara, a taj put nikada nije gladak i uvijek se nešto događa bilo to pozitivno ili negativno. Imao sam tu čast odrastati u dvije kontrastne sredine. Jedna je Švicarska gdje se sve čini bogato i idealno, a drugo je Hrvatska koja ima svoje prednosti, ali to nije znanost. U karijeri sam probao izvući najbolje što sam mogao iz obadvije sredine. Danas je velika prednost da ne morate odrasti u inozemstvu kako biste imali visoku znanstvenu karijeru i to definitivno treba iskoristiti.
S kojima ste poznatim znanstvenicima surađivali?
U znanosti prepoznatljivost nije ono za što se u javnosti misli kada je čovjek poznat. Danas je nažalost tako da je čovjek poznat ako napravi neki problem kako bi se istakao na neki čudan način. U znanosti su bitne publikacije. Ali da, imao sam tu čast upoznati odlične i uspješne znanstvenike, no Vama ta imena ne bi ništa značila jer oni nisu medijski poznati. Poznatih znanstvenika u tom smislu ima i u Hrvatskoj.
Koji je Vaš najveći izazov u karijeri?
Uskladiti vrijeme u odnosu na dobiveni rezultat.
Koji je cilj trenutnoga projekta?
Trenutno se bavim karakterizacijom malih tijela Sunčevog sustava, posebice onih u vanjskom dijelu Sunčevog sustava. Cilj je prikupiti što više fizikalnih karakteristika takvih objekata. Problem ih je opaziti, čak i s najvećim teleskopima.
Jesu li mala tijela/asteroidi realna opasnost?
To je najčešće pitanje koje mi ljudi postavljaju. Interesantno je to da Zemlja svakim danom postaje sedamdeset tona teža jer na dan na nju padne oko sedamdeset tona asteroidne prašine, no oni su bezopasni. Opasniji su oni koji mogu, primjerice, porazbijati stakla. Ali to je rijetkost.
Koji je glavni cilj svih potraga za asteroidima?
Asteroidi se istražuju i prate jer je to rijetka prirodna pojava koju možemo spriječiti, obzirom da mala tijela u teoriji možemo skretati. Ne postoji država koja ulaže novac za takav projekt, ali teorija je razrađena i to je moguće te je to jedan od glavnih ciljeva potrage za asteroidima.
Postoji li neki konkretan program za obranu Zemlje od asteroida?
Ne postoji projekt kojim se možemo danas obraniti, osim eksperimentalnih projekata poput Dart. Novac se ulaže u Svemirske straže koje snimaju nebo 24 sata na dan.
Kako Hrvatska surađuje s Europskom svemirskom agencijom?
Hrvatska je zadnja zemlja u EU koja pristupa Europskoj svemirskoj agenciji, a trenutno smo u predfazi punopravnog pristupanja istoj.
Jeste li voljeli čitati znanstvenu fantastiku, ako jeste, koja su Vam književna djela bila najdraža?
Moram priznati nisam nikada volio čitati znanstvenu fantastiku, ali najviše volim čitati životopise. Iz životopisa poznatih osoba se može dosta toga naučiti.
Možete li opisati svoj jedan radni dan ukratko?
Ima nekoliko različitih scenarija ovisno u kakvoj smo fazi. Ako je nastava na fakultetu u tijeku, dan se sastoji u rješavanju obveza vezano uz fakultet. U slučaju kada su ispitni rokovi i kada imam više vremena za istraživanja, dan se sastoji od pregledavanja najnovijih otkrića iz mog područja, suradnji s drugim znanstvenicima i obradom podataka. Ovo pitanje je dosta zahtjevno i teško je na njega odgovoriti jer je svaki dan zapravo drugačiji.
I zadnje pitanje… Kako motivirati mlade ljude da se bave znanošću?
Zapravo, preoblikovao bih pitanje. U principu ne bih uopće motivirao ljude da se bave znanošću ako ih to ne zanima, ali bih motivirao najmlađe, osnovnoškolce, da budu svestrani i da razvijaju svoje interese te da si ne daju nametati želje svojih roditelja, prijatelja i rodbine. Jedino u vlastitim interesima možete pronaći strast koja će vas voditi u životu. Ali ako je Vaš interes znanost, onda je bitno okružiti se sličnim ljudima i sudjelovati na ljetnim školama ili znanstvenim skupovima gdje ćete pronaći ljude s kojima ćete dijeliti zajednička iskustva. Diskutirajući o zajedničkim interesima produbljujete svoju spoznaju jer čovjek sam ne može puno. Ako se sve dobro razvije, onda uistinu možete doprinijeti.
Hvala Vam puno, gospodine Cikota! Drago nam je što ste pristali sudjelovati u ovome projektu i nadamo se da nam ovo neće biti jedini zajednički projekt. Naši čitatelji sigurno će biti oduševljeni ovim intervjuom i „svemirskim lovcem“.
„Hvala Vama i lijepi pozdrav!“
Evo, dragi čitatelji. Nadamo se da Vam se svidio ovaj zanimljivi intervju i jedva čekamo čuti Vaše reakcije. Samo se sjetite koliko je Svemir velik i što je sve moguće te se držite svojih interesa. Hvala i lijepi pozdrav!
Martina Marković
Autor fotografija/ilustracija: Stefan Cikota
