Ljetna scena na prostoru ispred Pučkog otvorenog učilišta, koje je organizator manifestacije smijeha, ostvarena je tijekom tri minule večeri. Tri predstave u izvedbi „Kerekesh Teatra odigrane su na otvorenom, prijetećoj kiši i epidemiji unatoč. Što se tiče mogućih padalina dvorana „Preporod“ bila je u pripravnosti. A aktualni virusi bili su na propisanoj distanci od posjetitelja, svi oblici zaštite bili su u primjeni kao i propisane mjere, evidencije, kontrole…

Pobijedio je smijeh, maske su pale, publika je bila zadovoljna…

Naši česti gosti - glumci ovoga Teatra Ljubomir i Jan Kerekeš, igrali su tri večeri na novoj pozornici koja je to dobro izdržala, unatoč nekih prijepora oko njene izgradnje. Pozornica je izdržala, a publika se nasmijala.

Prve su večeri prikazali imovinsku sagu s kakvom se susreću mnoge obitelji kad dijele imovinu preminuloga člana. Tri sina pronalaze kuću koju im je oporučno ostavio otac, no u kući susreću maćehu koja svojata to njihovo nasljeđe. Troje Zagoraca, naivni i „prosti ko šlape“, ali beskrajno velikodušni, odluče kuću prepustiti bivšoj ženi pokojnoga oca, ako je to ona uopće i bila. Oni će se već snaći, kod nekoga, nekad, negdje…. U Zagorju…

Naredne večeri na scenu dolazi dimnjačar, također pod gasom do daske… Ali, kako kaže poslovica „kaj trezni misli, to pijan govori“ Dimnjačar je izgovarao samo istinu, iako teško razumljivu. Zapravo, bio je sasvim jasan, ali samo za one koji su to htjeli čuti. Tako je dokazao da puno i pametno misli, samo mu šteka izgovor. Tko je htio, sve je mogao razumjeti a mnogi su se mogli i prepoznati u njegovom monologu unatoč poteškoćama s nekim suglasnicima.

Dimnjačar Kerekeš sve je pomalo “zribao“ sa svojom kefom, tako su neki otišli doma - čađavi.

A na Ringišpilu otac i sin Kerekeš zavrtjeli su nas zadnjega dana „smijeha“. Samohrani otac i sin preživljavaju kojekako, snalaze se kako znaju, od pelena, vrtića, škole, maturalca, ljubavnih sastanaka. Na kraju taj otac (koji je ujedno i majka) postane djed/baka. A sin, naravno, postane - otac. Neimenovani potomak, sin i unuk malo „poremeti obiteljsko stablo“ dodajući mu novu granu. No, glavno da su svi živi i zdravi! Na kraju ljudi svima plješću. Ovi glumci to su i zaslužili, kako na sceni, tako i u životu.

N.K.