Kad se čovjek rođen od žene hoće razgovarati s nekim koga zovu anđeo Crkve u Hrvata, mora dobro paziti na titule i tu lako čovjek pogriješi. Neki su preuzvišeni, neki uzoriti, ali da me ubiješ ne znam kako čovjek doći pred sveca pa zatražiti ispovijed?
Par dan prije nek se išle trsje brat se se morale pririktati i zgotoviti. Japek i čača su sude, brente i lakomicu morali zapuhnuti.
Greštvalicu, prešu, košare i škare trsne prirediti. Kola je trebale pririktati, konje stimariti kad se čez klanjec ide s koberi pokriti. Morale se misliti da se z doma se zeme jer je nekomu i 10 kilometri do trsja bile iti.
Ima tema koje su skliske kao jahorinska bob-staza, pa se tu čovjek lako nasanjka i zaradi debeli gips. Ne možeš cijeli život pisati o visibabama, jaglacima, prvom žutom leptiru i prvoj lastavici koja ne čini proljeće. To je tema za četvrti razred osnovne škole. Ne možeš pisati ni o tome što je to vidjela Lotova žena kad se pretvorila u stup soli. To je takozvana tabu tema. Ni o inkviziciji nije poželjno pisati, makar se ona danas zove kongregacija za nauk vjere. Mnoge stvari pod suncem su zapravo u kmici, a humor u Hrvata je isto kao da u gustu maglu zabiješ klin i na njega objesiš kaput.
Izniman uspjeh postigli su nedavno naši liječnici – po prvi puta u Hrvatskoj izvedena je izrazito zahtjevna operacija ugradnje umjetnog kuka pacijentu s ugrađenom srčanom pumpom ili "sa srcem u torbi". Za ovo dostignuće globalnih razmjera zaslužan je i jedan Dugoselac dr.Josip Štivičić koji je, kao dio Merkurovog kirurškog tima, sudjelovao u operaciji. Mlad i uspješan liječnik pojasnio nam je koji je značaj tog zahvata za hrvatsku medicinu, a bila je ovo prilika i za razgovor o njemu i njegovom radu.
