Naša čitateljica Maja Jelenić ovih se dana vratila iz Rumunjske. O toj zemlji kolaju brojne predrasude, a ova svjetska putnica iz Dugog Sela otišla je provjeriti da li su točne. Iz prve ruke saznajte radi li se samo o zemlji vampira, češnjaka i loših cesta. Kako kaže Maja, nju ta zemlja nije prestajala iznenađivati.
Sunce visoke na nebu je zišle. Sneg pod nogami, struže našemi.
Putem nas celem dragi Bog čuva čez pola, i šume do brega je dojti.
Prijateli moji ideme skupa v trsje sad prejti, Vincek nas zove i mami poslu.
Željeznički kolodvor mjesto je koje obilježava i živi život mjesta, sela i grada Dugog Sela, ali ujedno i svojim postankom, položajem i značajem obilježava i ima utjecaj na kvantitativni i kvalitativni rast i razvoj ne samo stanovnika, već naselja, mjesta, sela i gradova u neposrednoj bližoj i daljnjoj okolici. A sve je počelo jako davno, 4.siječnja 1870. godine kada je prošao prvi vlak.
Devedesete su godine počele dramatično. Medijski rat, zatim neobjavljeni Domovinski rat, gradovi pod uzbunama. Iz cijele te gungule ja nisam izvukao nikakvu korist. Previše je to bilo događanja za moju sporo-lebdeću inteligenciju. Gurao sam nekakvih devedeset kila žive vage, apolitičan do srži pratio sam na televiziji povijest i zemljopis, ali nisam navijao ni za jednu stranu, jer moja klimava vrtlarsko-književnička karijera je bila šaka jada bez Crkve i partije, bez višestranačja, pluralizma i pljuvalizma. prije mi je kosa posjedila nego što sam se dočepao bilo kakvog plijena, tako da sam bio i postao prosjak – literata od malo krupnijeg formata.
U tijeku je nacionalna kampanja „Birajmo što gledamo“ kojom se poziva na korištenje oznaka o prikladnosti TV programa za različite dobne skupine. Prema podacima AEM-a i UNICEF-a, djeca televiziju gledaju oko tri sata dnevno. Od tog prosjeka ne odskaču ni djeca iz Dugog Sela, Brckovljana i Rugvice.
