Štela bi vam pripovedati kak sme Božić i se te blagdane oko Božića slavili. Pripreme za Božić su počele još od Barbare 4.prosinca, pak je bil sveti Nikola. Onda su se čižmice dobre ščistile i na prozor dele i celu noć sme čekali ak nas ne san prevaril.
Draga moja gospodo, plemenite osobe, gledano zdravorazumski dugovi i dužnici spominju se u najvažnijoj kršćanskoj molitvi, gdje mi dragoga Boga varamo govoreći kako opraštamo dugove ne bi li on nama oprostio, ali varate se, narodi i narodnosti. Onaj od vječnosti nije amater. U molitvi se ne spominju ovrhe, reketarenje, kamatarenje, jer tko je ikad čuo da je gospodin Bog poslao svojeg poreznika da utjera dugove od Janka, Marka, Štefa Trfuljka i Jagice Blažičko.
Se su pola kukurize puna. Se se latri od žmekoče i kiše i vetra do zemle prigiboju. Če čez pole prejdeš kukurizinje same puca. Treba iti napole i kukurizu pobrati. Glove svezati, štrajngami za nager povezati.
Kad se čovjek rođen od žene hoće razgovarati s nekim koga zovu anđeo Crkve u Hrvata, mora dobro paziti na titule i tu lako čovjek pogriješi. Neki su preuzvišeni, neki uzoriti, ali da me ubiješ ne znam kako čovjek doći pred sveca pa zatražiti ispovijed?
Par dan prije nek se išle trsje brat se se morale pririktati i zgotoviti. Japek i čača su sude, brente i lakomicu morali zapuhnuti.
Greštvalicu, prešu, košare i škare trsne prirediti. Kola je trebale pririktati, konje stimariti kad se čez klanjec ide s koberi pokriti. Morale se misliti da se z doma se zeme jer je nekomu i 10 kilometri do trsja bile iti.
